CRKVE U KORČULI

Korčula: Katedrala sv. Marka

Ovo je najveća crkva u gradu, orjentirana istok - zapad. Tu se na najvišoj točki poluotoka i središnjem trgu već prije nalazila manja crkva, predpostavlja se posvećena Bogorodici. Gradnju nove crkve uzrokuju dvije činjenice: osnutak biskupije početkom 14. stoljeća i gospodarski procvat zahvaljujući ponajprije razvoju kamenoklesarstva krajem istog stoljeća.

Novogradnja katedrale obuhvatila je dijelove stare crkve (apside) i javnih građevina koje su već bile na trgu: ložu s gradskim zvonikom. Gradnja se protegla cijelo stoljeće, a u njoj je sudjelovalo nekoliko pokoljenja domćih zidara i klesara. Uz Korčulanine Hranića Dragoševića, Ratka Ivančića, Krševana Bogdanića, Andriju Markovića, početkom 15. stoljeća rade i neki Dubrovčani, među njima Ratko Brajković, Ivan Radničić, Andrija Petrović. Isprave spominju i dva stranca - Talijana Bonina iz Milana na početku 15. stoljeća i Jacopa Correra iz spulijskog grada Trani oko 1441. godine. Krajem stoljeća (1486. - 1492.) gradnju i ukras pročelja, zvonika i unutrašnjosti katedrale dovršava poznata korčulanska klesarska radionica Andrijića i njezin najistaknutiji član Marko.

Nedugo po završetku radova 1525. godine uza sjevenu crkvenu lađu dograđuje se kapela sv. Roka kao zavjet Korčulana u počasti kuge koja je tada često harala gradom. Kapelu projektira i dijelom izvodi Korčulanin majstor Marko Pavlović Milić. Ona se doimlje kao četvrta crkvena lađa jer je prema njoj rastvorena stupovima i arkadama. Nešto prije iz sjeveroistočni dio katedrale dodana je prostrana sakristija.

Ova cjelina čvrstog zdanja moćno se "usidrila" na glavnom trgu simbolizirajući visokim zvonikom središte grada tvoreći ujedno njegovu urbanističko - graditeljsku osovinu. Tijekom kasnijih stoljeća izvedeni su neznatni zahvati na crkvenoj arhitekturi uglavnom u kasnobaroknom stilu. Najveći dio izmjena nije se uskladio s gotičko - renesansnom cjelinom, pa se u drugoj polovici stoljeća prišlo restauratorskim zahvatima koji su katedrali djelom vratili prvobitni izgled.

Korčula: Crkva i samostan sv. Nikole

Nedaleko stare jezgre podignuta je krajem 15. stoljeća (1490. - 1506.) dominikanska crkva i samostan sv. Nikole. Pri opsadi Korčule 1571. godine Turci su opljačkali i spalili samostan koji se već početkom 17. stoljeća obnavlja,a crkva širi dodatkom druge lađe. Ovaj slikoviti kompleks nalazi se neposredno uz obalu, pred crkvom je manji popločani trg - terasa, a sve okružuje zelenilo borova i vrta.

Samostan je strogo zatvorena građevina čvrstih zidova, gotovo bez ukrasa. Na dijelu okrenutom moru dva su mala barokna balkona. Unutar samostana je jednostavni četverokutni klaustar iz 16. stoljeća, u sredini s malim vrtom okružen stupovima s odrinom.

Crkvu čine dvije jednako velike pravokutne lađe bez apsida, a otraga je jednokatni zvonik natkriven baroknom kupulom. Pročelja obiju crvenih lađa završavaju trokutnim zabatom, portal zapadne starije je gotički, istočne barokni. U gornjim su dijelovima obiju lađa rozete, na vrhu zabata slikoviti akroteriji. Unutrašnjost je svedena na dva bačvasta stropa, a stupove koji odvajaju lađe ukrašava plitko klesani reljefni barokni cvjetni motiv iz 17. stoljeća. Oltari su kameni, odnosno mramorni. Na glavnom oltaru (u istočnoj lađi) sv. Nikole iz 1629. godine je triptih talijanskog slikara Baldissera D'anna iz 17. stoljeća. U istoj lađi je veliki mramorni oltar iz 1757. godine sa slikom Bogorodice dijelom bokokotarske škole iz 17. stoljeća. Na oltaru u zapadnoj lađi je slika Mučeništvo sv. Petra opata, kopija istovjetne Tizianove slike izvedena u 18. stoljeću (original je u 19. stoljeću izgorio u venecijanskoj crkvi sv. Giovanni e Paolo). Kopija je vrlo dobra, tim dragocjenija jer original nije sačuvan. Na pobočnom oltaru sv. Dominika djelo je dalmatinskog baroknog umjetnika iz 17. stoljeća Matije Pončuna "Čudo u Surijanu".

Korčula: Crkva naša Gospojna

Isprave vrlo rano spominju Gospinu crkvicu na trgu pred katedralom. Njezin je sadašnji maniristički izgled s kraja 16. stoljeća. To je bila kapela (mauzolej) mjesnih plemičkih obitelji Gabrielis i Ismaelis čije su palače u neposrednom susjedstvu. Na zidovima i podu crkve su nadgrobne ploče obiju obitelji i ukrašene grobovima. Na mramornom baroknom oltaru stoji mali drveni polihromirani i pozlaćeni kip Bogorodice iz 18. stoljeća, a zid iza oltara ukrašava mozaik suvremenog nizozemskog umjetnika Schrickela nastao 1964. - 76. godine.

Korčula: Crkva navještenja

U sjeverozapadnom dijelu grada podignuta je 1572. godine malena crkva manitristički skladno oblikovanog pročelja. Njezin ukras vješto je i bogato klesan, a cjelina skladno uklopljena u stiješnjeni prostor gradske ulice. Kapela je pripadala plemičkoj obitelji Dolfin (Delfin); njihov je grb na kući od kapele, potom Medin i Kanavelić.

Korčula: Crkva sv. Antuna

Ova crkva posvećena sv. Antunu padovanskom sagrađena je podalje od grada na brežuljku zvanom Glavica. Tu je već u 14. stoljeću bila crkvica sv. Antuna pustnjaka,a uz nju vjerojatno i redovnička, pustinjačka nastamba. Krajem 17. stoljeća korčulanski biskup Nikola Španić obanvlja ckvu dodajući joj barokno portal i prozore, a želio je u njoj biti i sahranjen. Tada je izgrađeno slikovito visoko kameno stepenište (102 stepenice), a uz njega posađena aleja čempresa. U vrhu stepeništa je jednostavni visoki kameni portal s lukom na kojemu je grb obitelji Španić. Pred crkvom je popločani mali trg, a u uglu kruna bunara (cisterne). Uz crkvu stoji jednokatna skromna nedavno obnovljena kuća na kojoj su dva stara reljefa: gotički s likom sv. Antuna pustinjaka i barokni sv. Antuna padovanskog. Cjelina je zaštićena kao spomenička prirodna vrijednost.

Korčula: Crkva sv. Barbare

Podignuta je kao crkva sv. Trojstva u 15. stoljeću, a u 17. stoljeću dobiva barokni izgled kad je preuzima Bratovština topnika sv. Barbare mjenjajući njezin naslov. Početkom 20. stoljeća je prodana pravoslavnoj crkvi i preuređena.

Korčula: Crkva sv. Katarine

U ispravama se spominje vrlo rano, a pregradnjom u 16. stoljeću dobiva današnji oblik. Nalazi se u ulici do južnih zidina i u posjedu je obitelji Kapor koja u blizini ima palaču i veliki vrt.

Korčula: Crkva sv. Mihovila

Crkva na trgu pred vjećnicom također se spominje vrlo rano u ispravima. Sadašnji barokni izgled dobiva u 17. - 18. stoljeću. Na glavnom mramornom, baroknom oltaru je slika Gospe od utjehe venecijanskog umjetnika Domenika Maggiotta iz 18. stoljeća. Na sjevernom zidu ugrađena je majstorski klesana renesansna propovjedaonica. Ostali oltari i predmeti u crkvi imaju ponajprije kulturno - povijesno značenje. Početkom 19. stoljeća s južne strane crkvi je dodana klasicistička kapela Gospe od utjehe, a njezin drveni kip tada dobavljen iz Venecije.

Korčula: Crkva sv. Petra

Ova crkva smještena je na malom trgu sjeverno od katedrale. Isprave je spominju već u 14. stoljeću. Njezin sadašnji skromni, rustični izgled posljedica je višekratnih pregradnji. Reljef sv. Petra nad portalom djelo je majstora Bonina iz Milana načinjeno je početkom 15. stoljeća, a iz istog vremena je i cijelo pročelje s jednostavnim zvonikom na preslicu. Crkvenu unutrašnjost natkriva otvoreni strop s gredama, uza zidove na konsolama stoji 13 drvenih baroknh kipova Apostola i Evanđelista, a na oltaru lik sv. Petra. To su djela nepoznatih venecijanskih umjetnika 18. stoljeća. Pod crkve prekrivaju stare nadgrobne ploče.

Korčula: Crkva Svih Svetih

U jugoistočnom djelu grada neposredno uza zidine postojala je crkva ovog imena već u 13. stoljeću, a nakon višekratnih pregradnji sadašnji barokni izgled dobila je u 18. stoljeću. Na njezinu se pročelju ističe visoki, skladno oblikovani zvonik na preslicu iz 1749. godine. Jednobrodna, pravokutna unutrašnjost crkve ima u svetištu trokatni kameni ciborij oslonjen na stupove izveden početkom 16. stoljeća prema onom iz katedrale.
Iza njega stoji velika drvena barokna skulptura Žalosne Bogorodice (Pieta) s kraja 18. stoljeća, rad austrijskog umjetnika Rafaela Donnera. Desno na zidu je poliptih koji je 1438. - 39. godine naslikao najistaknutiji dalmatinski umjetnik tog vremena Blaž Trogiranin. Uz lik Žalosne Bogorodice prikazani su sitni bratimi u adoraciji, a na pokrajnjim predjelima sveci koje ova Bratovština posebno štuje. Lijevo od glavnog oltara je veliko, rezbareno i oslikano Bizantsko raspelo iz 15. stoljeća. Strop crkve prikrivaju rezbarene kasete s nizom slika koje je krajem 17. stoljeća izveo bokokotarski umjetnik Tripo Kokolja. Tu su prikazana otajstva Krunice, starozavjetni proroci, evanđelisti i crkveni naučitelji. Istom umjtniku pripisane su slike apostola na ogradi pijevnice. Oboje je sredinom 19. stoljeća neznalački obnavljao jedan lokalni slikar - amater umanjivši time znatno njihovu vrijednost. Na ogradi propovjedaonice slika Obraćenje sv. Pavla, rad je nepoznatog napuljskog majstora iz 18. stoljeća. Dva pobočna oltara: sv. Ante (1744.) i sv. Josipa (1820.) ukrašena su slikama bez umjetničke vrijednosti.

Korčula: Kapela Gospe od snijega

Kapela je smještena u renesansnom trijemu podignutom početkom 16. stoljeća uz Vijećnicu, a obnovljena u prvoj polovici 20. stoljeća kad dobiva velike vratnice od okovanog željeza. Na njezinu oltaru je mala slika Bogorodice - osrednji madonerski rad.

Korčula: Kapela sv. Roka

Oltar sv. Roka nalazi se na istočnom zidu kapele. Podignut je na mramornom stepeništu, izgrađen od višebojnog mramora 1767. godine. To je najveći oltar u crkvi. U njegovim nišama su tri velika drvena kipa: Sv. Rok, Kuzma i Damjan, a u vrhu oltara poprsje Gospe od zdravlja. Kipovi potječu s prvobitnog drvenog oltara koji je 1575. na istom mjestu načinio drvorezbar iz mjesta Blata na otoku Korčuli Franjo Čučić potpisavši se na kipu sv. Roka. Likovi su polikromirani i pozlaćeni, a istiću se njihova ukočena, ali portretna lica s izrazitim crtama otočana.

Na južnom zidu kapele, uza zvonik stoji mali oltar Gospice (Triju Kraljeva). Nad baroknom menzom je drveni pozlaćeni retabl iz 17. stoljeća rezbaren u duhu manirizma. Slika iz 18. stoljeća bez umjetničkog je značenja, a u nju je umetnuta mala ikona Poklonstva kraljeva prekrivena srebrnim okovima iz 17. stoljeća. To je jedini još sačuvani drveni oltar u katedrali, nekada je ovdje bilo nekoliko oltara, uglavnom drvenih.
Na sjevernom zidu je veliki klasicistički oltar Gospe od Karmena iz 1855. godine. Na njemu su tri slike s ranijeg oltara, dijela venecijnskog umjetnika Carla Ridolfija 1642. godine (potpisan). Slike prikazuju - središnja Gospu od Karmena sa sv. Petrom, a sa strane sv. Lovro i sv. Stjepan.

S obiju strana ovog oltara uza zid su prislonjana neorenesansna korska sjedala koja je 1795. godine izradio majstor iz Brača Vicko Tironi. Visoki, prošupljeni nasloni izvedeni su po uzoru brojnih dalmatinskih korskih klupa nastalih u vremenu od romanike do baroka.

Korčula: Opatski dvor

Ova velika dvokatnica podignuta je između 1876. i 1880. godine na mjestu stare biskupske palače. Korčulanska biskupija osnovana je 1300. godine i od tog vremena su mjesni biskupi imali godinama sjedište u gradu. Od prvobitne, vjerojatno skromne zgrade, ona se postupno, zalaganjem brojnih biskupa proširila na obližnje kuće i pri tome znatno preuređena. Najveći zahvati izvedeni su na palači za biskupovanja Franje Manole (1642. - 1664.). Tada je na pročelju podignut veliki balkon s biskupovim grbom i natpisom: S. MARCI EPUS. FRANCISCUS. MANOLA SPALATEN. POSUIT. ANN. DNI. MDCLIV. (u prijevodu: sv. Marka biskup Franjo Manola Splićanin postavi godine Gospodnje 1654.)

Nakon smrti posljednjeg biskupa, a potom ukinuća biskupije 1828. godine, zgrada je ostala zapuštena. Stoga je srušena i na njenu mjestu podignut je novi župni, odnosno opatski dvor - neobarokna građevina koja se skladno uklopila u prostor starog grada i njegova središnjeg trga. Srećom neki djelovi stare palače ugrađeni su u novu: to su ukrašeni otvori portala i prozora, natpisi, biskupski grbovi, te veliki balkon koji se prostire svom širinom zgrade. Na pročelju, pod balkonom je grb biskupa Teodora Dieda, iznad balkona na zidu među prozorima - biforama još tri biskupska grba (J. Fagagna, M. Triali, F. Manola).

Opatska riznica sv. Marka

Riznica je uređena i javnost otvorena 1954. godine, a nalazi se u zgradi Opatskog dvora na trgu uz katedralu

Badija: crkva i samostan

Istočno od grada Korčule u Pelješkom kanalu i arhipelagu otočića najveći je otok danas nazvan Badija. U njegovoj zaklonjenoj južnoj uvali smješten je stari franjevački samostan s crkvom. U ispravima se Badija spominje u 14. stoljeću pod nazivom "Scoleum Sancti Petri" po crkvici koja se tu nalazila, a kasnije je sagrađen Gospina crkva. Krajem 14. stoljeća (1394.) na otok dolaze franjevci iz Bosne dobivši ga u posjed od korčulanskog Velikog vijeća te grade samostan. Od tada su franjevci držali Badiju sve do 1950. godine kad im je aksproprijacijom oduzeta (za vojne potrebe!). Kasnije se koristila kao športsko - turistički centar.

Velika crkva posvećena Uznesenju Bogorodice sagrađena u drugoj polovici 15. stoljeća u gotičko - renesansnom stilu, djelo je korčulanskih majstora. Uz renesansni portal s kipovima Bogorodice i svetaca, na visokom pročelju je i bogato gotičko renesansna rozeta, a trokutni zabat kruni vijugavi lisnati vijenac. Unutrašnjost je jednobrodna, visoka, svedena bačvastim stropom. Veliki kameni glavni oltar u svetištu djelo je velikog majstora Vilima Montina iz Bassana nastalo 1724. godine prema nacrtu Andrije Tiralija, no za uzor je poslužio oltar iz venecijanske crkve S. Giorgio Maggiore kipar Girolama Campagne. U apsidi iza oltara veliki je drveni (teško oštećeni) renesansni kor. Umjetnine s pokrajnjih kamenih i drvenih renesansnih i baroknih oltara prenesene su 1950. godine u obližnje franjevačke samostane, jednako kao i monumentalno veliko gotičko Raspelo, djelo majstora Jurja Petrovića iz 15. stoljeća, sada u Crkvi Gospe od Anđela nad Orebićem. Za taj križ koji je stoljećima čašćen kao čudotvorni, podignuta je sa sjeverne strane crkve 1762. - 69. godine velika kapela sv. Križa mramorni oltar prema nacrtima venecijanskog kipara i altariste Giorgia Massaria. Izvana ova kapela ima oblik sličan tvrđavi pa i puškarnice pod strehom.

Prvobitna samostalna zgrada višekrano je pregrađivana, a sadašnji izgled dobiva početkom 20. stoljeća. Posebno se ističe u cjelini očuvani gotičko - renesansni veliki četverokutni klaustar završen 1477. godine. Okružuje ga hodnik sveden križnim stropom, otvoren prema središnjem prostoru nizom arkada sastavljenih od trifona. Lukovi i stupovi ukrašeni su majstorski klesanim cvjetnolisnatim pojedinostima. Ovaj klaustar jedan je od najvrsnijih na hrvatskoj jadranskoj obali.

Apartmani Korčula    Termini    Karta Korčule    Vrijeme    Linkovi    Turistički vodič

Pošaljite e- mail na info@korcula.bz sa pitanjima ili komentarima u vezi ove web stranice.

Copyright © 2009

  ponedjeljak, 12 srpanj 2010